Mi smo s razlogom iznenađeni kada vidimo savršenu postojanost mučenika u trenucima najokrutnijih patnji. Njihova tijela su bila razdirana čeličnim kukama ili paljena polaganom vatrom; njihove kosti su bile iščašene na mučilima ili slomljene čeličnim čekićima.
Čak su i dječaci i nježne djevojke bili podvrgavani svakojakim nezamislivim mukama, koje su oni podnijeli s takvom strpljivošću i hrabrošću da su gledatelji, a čak i njihovi brutalni mučitelji sami bili začuđeni.
Kako je bilo moguće, netko se može pitati, da jadni slabašni smrtnici, baš kao što smo i mi, izdrže takva strašna mučenja? Ne možemo držati naše ruke u kipućoj vodi niti trenutak, niti možemo vrhove prstiju držati u plamenu male svijeće. Kako je moguće da su se mučenici držali hrabro dok su čitava njihova tijela bila mučena kukama, ili šibana bičevima, ili paljena polaganom vatrom? Objašnjenje je da ih je Bog pomagao i poslao im Svoje anđele da im pomognu. Ovi blaženi duhovi su ispunili mučenike nadljudskom snagom, ublažavali njihove bolove, i tješili ih u njihovoj patnji, tako da im je postalo lako, čak i ugodno, podnositi mučenja koja su njihovi brutalni neprijatelji izmišljali s paklenskom dosjetljivošću.
Kakva nam je to lekcija! Zašto s povjerenjem ne zovemo naše drage anđele kada smo u patnjama? Oni čeznu da nam dođu pomoći.
Sv. Teodozije, kako nam Rufinus govori, bio je upitan nakon što je izdržao strašna mučenja zbog vjere, da li je jako osjetio strašne bolove? “U početku jesam”, odgovorio je, “ali, anđeo mi je brzo došao i zacijelio moje goruće rane. Kada je mučenje prestalo, bilo mi je žao, jer je tada anđeo otišao, i više nisam mogao uživati u njegovoj divnoj prisutnosti”.
Sv. Agneza. Kada je sveta djevica, sv. Agneza, odbila slaviti lažne rimske idole, opaki (bezbožni) sudac je naredio da je odvedu u zloglasnu kuću i da je vrijeđaju. Pojavio se anđeo, i nitko se nije usudio nauditi joj. Jedan, pokvareniji od drugih, konačno je pokušao uvrijediti mladu mučenicu, i anđeo ga je na mjestu oslijepio.
Njegovi pratioci, užasnuti, molili su sv. Agnezu da se moli za njega, što je ona učinila, i njemu se vratio vid.
Kada je sv. Dorotea bila osuđena na smrt zbog svoje vjere, mladić imenom Teofil, čuvši je govoriti o Raju, smijao se prezirno i rekao joj je: “Pošalji mi voća i cvijeća iz vrta tvog Nebeskog Zaručnika.” Ona mu je obećala da hoće.
Kada je došla na mjesto izvršenja kazne, prišao joj je anđeo u obliku mladića, sa slatkim voćem i cvijećem, kojem je ona rekla: “Odnesi ih Teofilu i reci mu da mu ih ja šaljem.” Teofil je ostao zapanjen, jer je bilo jako hladno, i nigdje se nije moglo vidjeti ni cvijeća ni voća. Poslije je postao kršćanin i umro je za Krista.
Sv. Cecilija je pripadala glasovitoj rimskoj obitelji. Postala je kršćanka i posvetila je svoje djevičanstvo našem Gospodinu Isusu Kristu. Njeni roditelji, pak, su je željeli udati za mladog rimskog plemića po imenu Valerijan.
Na dan njihova vjenčanja, Cecilija je otvoreno govorila sa svojim mužem i rekla mu da je zavjetovala svoje djevičanstvo Bogu i bila je pod zaštitom anđela koji bi ga sigurno kaznio da kojim slučajem nije poštovao njen zavjet.
Valerijan, koji je bio poganin, želio je vidjeti anđela, i Cecilija je odgovorila da može ako postane kršćanin. Na ovo je on pristao i potražio papu Urbana, koji je bio sakriven u katakombama, zbog žestokih progona koji su tada vladali protiv Crkve.
Sveti Otac ga je ljubazno primio, poučio ga i krstio.
Na povratku kući, on je iznenada vidio anđela, u sjajnoj ljepoti, koji je stavio krunu na njegovu glavu, a drugu je stavio na glavu Cecilije, govoreći: “Časno nosite ove dragocjene krune; Donosim vam ih s Neba.”
Valerijan je bio ispunjen radošću i ispričao je sve što se dogodilo svom bratu Tiberciju, poganinu. On je isto tako, želeći vidjeti anđela, primio poduku i poslije Krštenja doživio je isto veselje i bio osupnut radošću i veličanstvom blaženog Duha.
Svo troje su kasnije položili svoje živote za ljubav Krista, uz pomoć njihovih svetih anđela.
Sv. Eulalija. Priča o sv. Eulaliji, djetetu mučenici, još je jedan lijepi primjer kako anđeli pomažu mučenicima.
Ova draga malena djevojčica, samo dvanaest godina stara, bila je dovedena pred brutalne suce, koji su upotrijebili svako sredstvo u svojoj moći da je zastraše i prisile da se odrekne vjere u Isusa Krista. Prijetili su joj se s najstrašnijim mučenjima i pokazali joj instrumente mučenja s kojima će joj mučitelji razdirati meso i lomiti kosti. Ali tri su anđela došla njoj u pomoć i tako je tješili i ohrabrili da joj je bilo drago trpiti za svog dragog Gospodina.
Anđeli su joj rekli što da odgovori sucima, koji su bili zbunjeni mudrošću i hrabrošću djeteta.
Vidjela je anđele, koji su bili blistavi i lijepi i koji su je nježno tješili. Jedan joj je rekao: “Trpi za našeg Gospodina Isusa Krista. On te voli baskrajnom ljubavlju."
Drugi joj je rekao: “Trpi, drago dijete, jer ćeš uskoro biti jedna od nas i uživat ćeš s nama zauvijek na Nebu.”
Treći je dodao: “Trpi hrabro, Eulalija, jer ćeš spasiti mnoge duše svojom postojanošću i primjerom.”
A zatim su sva trojica srdačno rekli: “Zar ne želiš biti naša mala sestrica?”
Riječi anđela ispunile su srce Eulalije takvom radošću i snagom da je uzviknula: “O, dragi Gospodine, kakve li radosti da si na mom tijelu napisao krvavim slovima znakove Tvoje patnje i rana!”
Konačno, bila je živa spaljena, a njenu dušu su anđeli odnijeli u Raj.
Zlatno pero (1/1999)
|